Kada ništa nije sigurno, sve je moguće!

Kako naći svoju misiju, ako ja ne znam šta želim?
Verovali ili ne upravo sa ovim pitanjem sve češće dolaze na coaching sesije.

Dok su nas vaspitavali da slušamo starije i ljude oko sebe, zaboravili su da nas nauče da  ponekad poslušamo i sebe. Od malih nogu su nam govorili šta treba da radimo da bi bili “srećni” i tako smo navikli da se oslanjamo na druge i da sreća živi negde izvan nas: u dobrim ocenama, u dobrom društvu, u dobrom poslu, u stvaranju porodice, u kupovini kuce. Tako je veliki broj nas odrastao dostižući kriterijume društveno prihvaćenih normi gde je sve «kako treba», a da smo u tom procesu zapostavili svoje želje.  

Iz prakse vidimo da najčešće počinjemo o tome da razmišljamo posle 35, bliže ka 40 toj godini života. Kada smo ispunili društvene norme i uloge koje su se od nas očekivale, kada smo postali «svoji ljudi», najčešće finansijski nezavisni. U većini slučajeva kod žena, ovaj pravac razmisljanja dobija na snazi tek nakon što smo se ostvarile kao supruge i majke i odredile neke životne prioritete.

Jednog naizgled običnog dana kada svi odu svojim poslom i vi krenete na svoj, shvatite da zapravo ne želite da idete na taj posao, da ne želite da budete u okruženju nekih ljudi, da ne želite da imate jos jedan “conference call” koji će trajati pola dana, zato sto u tome ne vidite smisao.

Polako shvatate da ima puno toga što ne želite, ali nemate odgovor na pitanje šta želite.
Mnogi u ovakvim trenucima tragaju za brzim odgovorima i rešenjima, u strahu da će se duguročna posvećenost ovom pitanju ispostaviti kao gubljenje vremena.
Medjutim posvećenost procesu pronalaženja odgovora na pitanje “šta ja želim”, je najveća investicija u sebe.
Da bi odgovorili na to pitanje moramo da počnemo od boljeg upoznavanja sebe.

1 korak

Kada iskreno i dosta dugo odgovarate na pitanje ŠTA JA VIŠE NE ŽELIM, u jednom trenutku dodjete do jasne slike vaših ličnih frustracija. 

  • Ne želim da ugađam drugima
  • Ne želim da moje raspoloženje zavisi od drugih ljudi
  • Ne želim više da zanemarujem svoje zdravlje i svoj izgled
  • Ne želim više da radim na granici izdržljivosti

2 korak

Kako ne bi ostali zaglavljeni u negativnom stanju svesti, postavite sebi transformaciono pitanje  ŠTA ŽELIM UMESTO TOGA? Ovo je pitanje koje vas podstiče da iz faze negiranja pređete u fazu kreiranja.

3 korak

Sledeći korak je širenje svesti i izlazak iz «tunela».
Pokrećemo kreativni proces odgovovarajući na pitanje:

ŠTA JA MOGU DA POČNEM DA RADIM DRUGAČIJE?    

Ponekad su to male stvari, ponekad velike, ali svaka promena će vam otvarati nova vrata ka dubljem upoznavanju sebe.

Najveći izazov se krije iza toga da ako smo se godinama bavili nekim poslom bude nam zaista teško da identifikujemo sebe van svoje profesije. Druga krajnost je kada smo ceo život posvetili drugima. U tom slučaju u momentu kada ostanemo sami, mi ostajemo sa velikim osećajem praznine. Ta praznina mora biti nečim popunjena.
Na nama je da odlučimo čime ćemo je popuniti, frustracijom ili inspiracijom.

Jako je dobro povremeno zapitati sebe:

KO SAM KADA SE NE KRIJEM IZA ULOGA? KADA NISAM… lekarka, učiteljica, urednica, menadžerka, direktorka, arhitekta, … 

Veliki broj ljudi se blokira pokušavajući da otkriju svoj životni poziv.
Veličina te odluke zaista deluje zastrašujuće, kad polazimo od toga da je to nešto veliko, bitno i da ćemo tome posvetiti ceo život.
Dok se tajna odgovora na to pitanje krije u malim, na prvi pogled običnim stvarima. Tajna je u povezivanju sa sobom.

Kako bi prazninu pretvorili u radoznalost ja predlažem da uradite kreativnu vežbicu  «Intervju sa samom sobom»

  • Kada bi snimila film o čemu bi bio?
  • Kada bi napisala knjigu kako bi se zvala? Zašto baš tako? 
  • Koje teme bi obradila? Zašto baš njih?
  • Životu kojih ljudi se diviš ili zavidiš?  Zbog čega ?

Ponekad zavist koju osetite u odnosu na nekoga je zapravo navigacija koja vam govori da baš ka tome i vi potajno težite. Mi retko osećamo zavist prema stvarima koje nas ne interesuju. Obratite pažnju šta se krije iza toga.
Tako postepeno dolazimo do zone vaših realnih interesovanja.

  • Da li bi izabrala život u kući van grada ili u stanu u centru grada?
  • Čime bi se bavila u tom okruženju, kako bi izgledao tvoj dan ?
  • Šta te raduje, kad imaš slobodan trenutak šta prvo radiš?
  • Šta još želiš da naučiš?
  • Šta radiš kada ti neprimetno proleti vreme?

Ponekad može biti koristno da istražite šta ste voleli da radite kao dete, to pitanje ne praktikujem često zato što se mi menjamo kroz godine i životna iskustva pa to što smo voleli kao deca može biti jako daleko od nas danas.

Medjutim ponekad baš tako otkrijemo interesovanja od kojih smo se odrekli kao od «neperspektivnih» i «nebitnih». Razmatranje tih istih interesovanja iz danasnje perspektive često otkrije potpuno novu dimenziju.

Svako od nas se u nekom trenutku nadje u «tranzitnoj zoni» izmedju nečega “šta više nije” i nekoga ko tek treba da postane. Taj prazan prostor izuzetno lako može da okupira akncioznost i strah ukoliko mu ne damo strukturu i smisao.
U takvim trenucima je važno verovati da «kada ništa nije sigurno, sve postaje moguće.»

Neverovatno je moćna transformacija iz «ne znam šta želim» u «mogu šta poželim».

U svojoj praksi sam imala primere žena koje su kroz odgovor na to pitanje u svojim 30 tim počinjale sve ispočetka, koje su u 40 tim menjale profesiju i pokretale nove inspirativne projekte.
Žene koje su posle niza neuspelih veza, tek u pedesetim započinjale kvalitetne odnose.
Žene koje su radom na sebi, svoju bol preoblikovale u snagu i pronašle u sebi odgovore za koje nisu znale da postoje.

Zato krenite na put samospoznaje i dozvolite da vas život iznenadi.

error: Content is protected !!